Kad modem već ima mikroprocesor i dogovoren je jezik (protokol) za "razgovor" modema, onda je moguće da modemi razmjenjuju informacije o strukturi podataka koje prenos. To je osnova za sažimanje podataka (kompresiju). Naime, korisnici često prenose specifične podatke koji ne koriste u potpunosti svih 256 raspoloživih stanja koje nudi 8-bitni prijenos. Na primjer, u terminalskom radu koristi se najviše 96 stanja. Kod drugih vrsta prijenosa, neki se znakovi često ponavljaju.
Iz toga se rodila ideja da modemi međusobno razmjenjuju podatke nekim drugim, efikasnijim kodovima, koji će koristiti manje bitova. Pojedini protokoli za sažimanje mijenjaju kodove i dinamički, ovisno o promjeni strukture podataka.
Iako dva modema mogu koristiiti bilo kakav protokol, radi suradljivosti opreme raznih proizvođača koriste se standardi. De-facto industrijski standard je MNP 5-10, a ITU-T norma je V.42 bis.
Važno je uočiti da se stupanj sažimanja ne može zajamčiti, jer ovisi o vrsti podataka koji se prenose.