|
|
|
U doba kada su računala
bila skupa (60-te godine) i velika te zahtjevala posebne uvjete za
eksploataciju (klimatizirani prostor, posebno i rezervno napajanje i sl.),
opće prihvačeni koncept korištenja računalne tehnologije bio
je jako centralno računalo (mainframe) u računskom centru, s
brojnim terminalima kod korisnika.
|
|
U to je vrijeme bilo
normalno da jedan računski centar koristi cijelo sveučilište ili,
čak, grad.
|
|
U toj se koncepciji odmah
uočava problem povezivanja udaljenih terminala sa središnjim
računalom u računskom centru. Potrebno je položiti kablove,
često i kroz gusto izgrađene i naseljene krajeve. U razmišljanju o
tom problemu prirodno se nameće ideja o mogućnosti korištenja jedne
mreže koja je već izgrađena i dostupna u svakoj urbanoj sredini:
telefonskoj mreži.
|
|
Iako telefonska parica, s
aspekta svojstva linije, ima sposobnost prijenosa signala i do dva miliona
bita u sekundi, uređaji u telefonskim centralama i ostalim postrojenjima
ograničavaju spektar signala na područje 300 Hz do 3 kHz. Također,
zbog induktiviteta i kapaciteta prisutnih na telefonskoj liniji, nije
moguće prenositi pravokutni signal kakav je tipično digitalni,
serijski signal.
|
|
Tako je nastao koncept
modema, uređaja koji bi digitalni signal pretvorio u oblik pogodan za
prijenos telefonskim linijama, kako poprečnim (stalna, izravna veza dva
korisnika) tako i komutiranim (privremena veza preko telefonske centrale).
|
|
|
