Dosadašnja razmatranja su se
odnosila na modeme koji se koriste na komutiranim linijama, onima koje
prolaze kroz telefonske centrale. Od telefonske kompanije moguće je
kupti i uslugu tzv. poprečnih vodova ili iznajmljenih linija (eng.
leased lines). Radi se o slučaju kada znamo da ćemo trajno povezati
dvije fizičke lokacije za potrebu prijenosa podataka. Tada nećemo
koristiti uslugu centrale pa se bakreni vodovi povezuju mimo aktivne oporeme
(centrale). Tehničari doslovno pronalaze odgovarajuće vodove te ih
međusobno povezuju. Unutar jednog grada (mrežne skupine) to je zarpavo
ohmska veza. Ona je istosmjerna. Teoretski ima neograničenu
frekvencijsku karakteristiku. Stoga omogućava i znatno veče brzine
prijenosa podataka.
Modemi za takvu vrstu veze
se obično zovu "baseband" modemi. Kako se takve veze uvijek
ostvaruju fiksnim parom modema, rijetko se standardiziraju pa je u primjeni i
znatno veča šarolikost opreme, i tehnoloških rješenja.
Baseband modemi
najčešće koriste četiri žice, tj. dvije parice, svaku za jedan
smejr komunikacije.
Dok su prije 15-tak godina
baseband modemi omogućavali "nevjerojatnu" brzinu od 4800 bps
(spram 1200 bps za komutirane), danas postižu i 2 Mbps.
Za veče brzine, modemi
se više ne spajaju pomoću RS-232, već V.35 ili X.21.