Preteča ovog protokola bio je ALOHA protokol razvijen za potrebe radio mreže. Kod tog protokola neka stanica kad ima okvir za slanje ona ga i pošalje. Zatim ona “sluša” maksnalmo RDT vrijena koje je jednako dvostrukom najvećem vremenu kašnjenja izmedju dvije najudaljenije stanice. Ako ne čuje potvrdu ispravnog prijema okvira unutar tog vremena ona ponovo odašlja isti okvir. Prijemna strana jednostavno ignorira pogrešan okvir, a za ispravni šalje potvrdu.

Kod poboljšanog ALOHA protokola tzv. S-ALOHA , vrijeme na kanalu je podjeljeno na jednake vremenske odsječke čije je trajanje jednako trajanju odašiljanog okvira. Sva stanice su sinkronizirane s nekim centralnim taktom, a odašiljanje je dozvoljeno samo na pocetku vremenskog odsječka. Time su sudari paketa moguci samo na pocetku vremenskog odsjecka čime je učinkovitost udvostručena. Nedostatak ovog protokola je sljedeći. Ako je vrijeme propagacije izmedju dviju stanica veliko u usporedbi s vremenom odašiljanja okvira, tada će proci znatno vrijme prije nego okvir dođe do odredišne stanice, a u tom vremenskom intervalu mogu druge stanice slati svoje okvire pa je vjerojatnost sudara velika. Ako je pak propagacijsko kašnjenje malo u usporedbi s trajanjem odašiljanja okvira, tada nakon početka odašiljanja okvira sve ostale stanice to mogu “čuti” i odustati od slanja svojih okvira sve dok kanal ne postane “gluh”.

To je bio glavni razlog stvaranja CSMA protokola koji radi na principu “slusaj pa govori”, tj. ako je medij zauzet stanica odlaže svoje odašiljanje paketa za neki vremenski odsječak. Ako tada dodje do sudara okvira jer su bar dvije stanice istovremeno odaslale svoje okvire , svaka će čekati određeno vrijeme potvrdu prijema. Ako stanica ne primi potvrdu ona ponovo pokušava odaslati okvir jer pretpostavlja da je doslo do sudara.

Kod nonpersistent CSMA protokola stanica čeka jedan slucajni vremenski interval i onda ponovo proba pristup mediju. Kad dođe do sudara medij je u jednom trenutku neiskorišren zato stanica šalje obavjest da je došlo do sudar, čeka neko vrijeme i zati opet proba pristupiti mediju. Postoje brojni algoritmi za izbor “slučajnog” vremenskog odsječka prije novog slanja okvira. Ethernet koristi “Binari Exponential Backoff” metodu: nakon prvog sudara stanica odabire 0 ili 1 RTD odsjesak prije nego proba opet odaslati okvir; nakon drugog sudara izabire se slucajni broj iz skupa 0,1, 2,3 nakon ponovnog sudara taj se broj udvostrucuje itd.

Ethernet , kao što se iz navedenog vidi , ima slucajni pristup mediju bez centralne kontroleredosljeda pristupa. Protokol je jednostavan, visoko učinkovit kod malog i srednjeg prometa, te prikladan za posluživanje usnopljenog prometa. kod velikog prometa može doči do prometnog kolapsa.

Izvorno je definiran koaksijalni kabl od 50 W zaključen s obje strane. Postoje dvije izvedbe koaksijalnih kablova:

• “debeli” ili “žuti” . Na njega se prikljucivalo sa “vampire-tap”. Maksimalna duljina jednog segmenta je 500 m.
• “tanki” ili “radioamaterski”. Na njega se priključivalo sa BNC priključkom. Največa duljina segmenta je bila do 185 m.

Paketi se sastoje od: zaglavlja, odredišne adrese, ishodišne adrese, tipa paketa, podatkovnog dijela paketai repa. Odredišna i izvorna adresa su dio za koji je nadležan MAC sloj. Za tip paketa i za podatke paketa su nadležni OSI slojevi od 3 do 7.