Sustavi za praćenje i vođenje procesa

       Seminarski rad:

Autori: Almira Porobić i Goran Vrbanić

   Uvod

Internet predstavlja mehanizam za prijenos informacija i medij za interakciju između osoba i računala čijom pojavom je došlo do prave revolucije u smjeru komunikacija i računarstva. On nudi E-mail, WWW, VMRL, telnet, ftp, chat, irc, te u posljednje vrijeme usluge koje zahtijevaju veće resurse IP-telephony, real-audio i real-video. No, unutar ovog seminara biti će napomenute osnovne informacije oko nastanka, tehničkog razvoja i ekspanzije Interneta.

   Porijeklo Interneta

'62 godina se smatra godinom rođenja Interneta, tada je na MIT-u izvršena prva interakcija serije zapisa putem mreže. Osnovna zamisao je bila globalno povezana mreža preko koje bi svatko mogao brzo doći do podataka s bilo kojeg mjesta (site-a). DARPA je razvila koncept računalne mreže i razvila svoj plan za "ARPANET", koji je zapravo prva packet switching mreža.

'68 godine ista je organizacija osnovala društvo za redefiniciju opće strukture ARPANET-a, te se razvija jedna od ključnih komponenti packet switchera nazvanih Interface Message Processors (IMP's). Godinu dana kasnije ARPANET dobiva svoje prve članove.

'72 demonstrirana je na International Computer Communication Conference mrežna tehnologija i njena nova aplikacija, elektronička pošta (E-mail).

Daljnja istraživanja doprinijela su brzom razvoju mreža, i tako je ARPANET prerastao u INTERNET, koji je bio baziran na ideji više neovisnih mreža različitog dizajna, počevši sa ARPANET-om. Danjašni Internet baziran je na ideji otvorene mrežne arhitekture. S ovim pristupom izbor bilo koje individualne mrežne tehnologije nije bio diktiran određenom mrežnom arhitekturom nego je mogao biti slobodno biran i napravljen da radi s ostalim mrežama. Protokol koji je zadovoljio potrebe otvorene arhitekture je Transmission Control Protocol / Internet Protocol (TCP/IP). Dok su dotadašnji bili nešto poput device driver-a, ovaj protokol je sličio na komunikaciju. Tako je Internet dobio temelje za svoj razvoj.

   Tehnički razvoj Interneta

U kratkoj povijesti Internet je funkcionirao na temelju suradnje udruženih kompanija. Najvažnjli dio bio je specifikacija protokola kojim komuniciraju pojedine komponente sustava, koji je razvijen kao dio istraživačkog programa DARPA (U.S. Defense Advanced Research Projects Agency), te posljednjih nekoliko godina podržan od strane državnih agencija, industrije i akademskih udruženja. Kao voditelj razvoja TCP/IP protokola 1983. godine osniva se IAB (The Internet Activities Board) te na osnovu istraživanja savjetuje korisnike Interneta.

Tokom postojanja IAB je reorganiziran nekoliko puta, te sada ima dvije primarne komponente, razvojnu i istraživačku (the Internet Engineering Task Force and the Internet Research Task Force). U prošlosti primarni zadatak je bio razvoj TCP/IP protokola, njegova standardizacija u suradnji s IAB-om, te integracija drugih protokola korištenih u Internetu (kao npr. the Open Systems Interconnection protokola). Internet Research Task Force nastavlja s organizacijom i istraživanjem naprednih koncepcija mreže pod vodstvom IAB-a s podrškom raznih vladinih agencija.

Internet Engineering Task Force se sastaje tri puta godišnje u punom sastavu (oko 50 radnih grupa), te u slučaju potrebe E-mailom i videokonferencijama. Članovi IAB-a se sastaju četiri puta godišnje "face-to-face" ili putem videokonferencija, te u hitnim slučajevima i telefonski (iz čega se vidi da se promjene mogu brzo unijeti).

Sljedeće dvije funkcije IAB-a su objavljivanje dokumenata za opis Interneta, te dodjela i registracija identiteta (adresa) potrebnih za korištenje protokola. Kroz razvoj Interneta i protokola prve dvije serije dokumenata bile su nazvane Internet Experiment Notes, te kasnije Requests for Comment (RFC). Prva dokumentirana mreža bila je ARPANET razvijena u DARPA-i početkom 1969. godine, te postala osnova za daljnji razvoj Interneta.

Registraciju adresa provodi IANA (Internet Assigned Numbers Authority) koja je opunomoćila IR (Internet Registry) kao centralno spremište za informacije o Internetu, te provodi dodjelu adresa mrežama kao i nezavisnim sustavima. IR također provodi održavanje baze podataka DNS-ova (Domain Name Server) koja se upućuje na pomoćne distribuirane DNS-ove. DNS baza podataka služi za povezivanje Internet adrese i fizičke adrese.

   Rast Interneta

Broj Internet adresa:

U 1998. godini nastalo je novih 13,560,000 novih adresa što je gotovo jednako broju koji je u cijeloj povijesti Interneta nastao do kraja 1995. godine !

Broj Internet domena:

Broj mreža:

Rast svjetskih mreža:

Dok druge mreže nestaju ili stagniraju u razvoju Internet eksponencijalno raste !

Rast World Wide Web-a:

U posljednjih godinu dana broj WWW site-ova se udvostručio (3/98 - 2,084,473 , 3/99 - 4,389,131) !

   Budućnost ?

Uvijek će postojati ! Vjerojatno, ali izmijenjen.

Uz sve više privatnih podataka koji se prenose Internetom javlja se potreba za većom sigurnošću, tj. razmjena podataka samo među odabranim korisnicima. Nakon eksponencijalnog porasta incidenata (do 1994. godine) nastupa razdoblje s podjednakim brojem istih. U posljednje dvije godine broj oštećenih u takvim incidentima se smanjuje iako je sama mreža, kao i količina podataka koje prenosi, u eksponencijalnom rastu što pokazuje da je to područje sve sigurnije. Da bi se podaci zaštitili koristi se enkripcija, kako za podatke s WWW-a tako i u razmjeni E-mail-ova. Prvi korak prema sigurnosti i identifikaciji "sugovornika" je primjena Digital ID-a. Digital ID je elektronički ekvivalent za osobnu iskaznicu ili putovnicu. Korisnik Digital ID-a potpisuje poruke tako da je primatelj iste siguran tko ju je poslao. Druga, možda i važnija, mogućnost Digital ID-a je enkripcija poruka i podataka, te dekripcija tek kod primatelja. Na kraju se nameće pitanje ima li uopće granica.

Osnovna referenca bili su podaci s: http://www.isoc.org/zakon/Internet/History/HIT.html

Linkovi organizacija spomenutih u tekstu: ARPA, Internet Activities Board (IAB), Internet Engineering Task Force (IETF)