UVOD

SCSI (Small Computer System Interface) je paralelna ulazno/izlazna sabirnica koja prihvaća više uređaja sposobnih za upravljanje sabirnicom, i predstavlja standardno sučelje između računala i periferijskih jedinica. Najčešća primjena SCSI sabirnice je povezivanje hard diskova sa računalom. Osim hard diskova danas se pomoću SCSI sabirnice na računalo povezuju razne vrste optičkih i magnetooptičkih diskova, jedinica sa magnetskim trakama, razni komunikacijski uređaji, skeneri i mnogi drugi periferijski uredaji.

Početak razvoja SCSI sabirnice vezan je za rane 60-te godine i za IBM-ovu seriju računala 360. Ta računala su imala paralelnu ulazno/izlaznu sabirnicu nazvanu OEM Channel širine 8 bita, sposobnu za prijenos blokova podataka. Ona je predstavljala najčešći način priključivanja periferijskih uređaja drugih proizvođača na IBM računala. Otprilike u isto vrijeme, u tvrtki Shugart Associates, proizvođaču hard diskova, također su uočili potrebu za fleksibilnom paralelnom ulazno/izlaznom sabirnicom. Zbog toga su kreirali vlastitu jednostavnu i jeftinu paralelnu ulazno/izlaznu sabirnicu i nazvali je SASI (Shugart Associates System Interface). Radi izbjegavanja sukoba, prijedlog SASI koncepcije je od ANSI komisije X3T9.3 prebačen na komisiju X3T9.2 koja se bavi sabirnicama niže razine. Također je zbog boljeg razlikovanja u odnosu na konkurentske koncepcije sabimici SASI promijenjeno ime u SCSI. Komisija X3T9.2 je završila SCSI specifikaciju 1984. godine i službeno prihvatila SCSI koncepciju sabirnice kao službeni standard 1986. godine. SCSI standard usvojen 1986. godine danas se naziva SCSI-I standardom. 1989. godine je usvojen SCSI-II standard. SCSI-II proširio je tipove uređaja koji se mogu priključiti. Osim neizbježnih diskova, SCSI-II prihvatit će i još i magnetooptičke diskove te skenere.