Sadržaj   Jednostavna mreža   Prsten   Zvijezda   Mreža   Algoritmi   Upute   Linkovi

 

Uvod

Dobro došao, putniče!

Radoznalost i želja za znanjem su te doveli na ove stranice. Ali, čuvaj se! Jedanput kada uđeš, povratka nema. Ove stranice su privlačne kao zamamna Kalipsa i krasna Nausikaja, a opet moćne kao Kiklop sam, Zeusa mi! Vjeruj mi, niti božanska Atena ti neće pomoći da im se odupreš!

Pa ipak, trojica junaka, Odisej i njegovi drugovi Euriloh i Elpenor su odoljeli napastima Kalipse i Nausikaje (tu je Euriloh teško stradao) i svladali Kiklopa.

Svezanog Kiklopa trojica junaka baciše vama pred noge. Na vama je sada da okušate svoju moć nad njegovom snagom. Uživajte i... budite milosrdni, Temiste vam!

Što je računalna mreža

Računalna mreža je skup računala koji koriste zajedničke protokole za komuniciranje preko medija koji ih povezuje. Svaka mreža ima svoju topologiju koju možemo predstaviti grafom. U takvom grafu svaki čvor predstavlja jedno računalo ili cijelu mrežu računala, dok grane predstavljaju veze. Svakoj grani se pridjeljuje smjer (jednosmjerna ili dvosmjerna veza), propusnost, cijena i sve ostale značajke koje su bitne za analizu mreže.

Slojevi i protokoli

Protokoli koji se koriste mogu biti izuzetno složeni. Zbog pojednostavljivanja složenosti protokola uvodi se koncept slojeva (OSI model), počevši od fizičkog sloja i završavajući na sloju bliskom korisniku. U svakom sloju se može nalaziti jedan ili više protokola koje računala i ostala mrežna oprema koriste za međusobno komuniciranje. Sučelja između susjednih slojeva su definirana, te se kod projektiranja protokola pretpostavlja komunikacija samo između susjednih slojeva.

Imena, adrese i usmjeravanje

Imena i adrese su važni pojmovi koji se često zamjenjuju. Ime računala ili bilo koje mrežne usluge je oznaka koju koristi korisnik da odabere željenu uslugu, dok adresa određuje točno mjesto gdje se nalazi tražena usluga. Na temelju adrese potrebno je odabrati put koji se koristi za pristup traženoj usluzi. Kod paketnih mreža paketi se u svakom čvoru mreže usmjeruju prema sljedećem na temelju odredišne adrese.

U javnoj telefonskoj mreži ime je osobno ime korisnika kao, na primjer, gospodin Odisej iz Ulice junaka antičkih mitova, a adresa je telefonski broj, recimo 1-800-634735. Put koji se koristi je povezani niz telefonskih linija između vašeg telefona i telefona gospodina Odiseja. Usput, kako je dotični gospodin stalno na putu, ne pokušavajte ga zvati. Za računala na Internetu situacija je slična. Recimo da je ime računala maja.zesoi.fer.hr. Kada zatražite WWW uslugu, mrežni programi koje koristite će automatski odrediti adresu, u ovom slučaju 161.53.64.3. Tada će IP protokol koristiti tu adresu za određivanje puta do odgovarajuće mreže. Određivanje puta je također hijerarhijsko. Prvo se traži put do određene mreže, a tada se traži put do određenog računala u mreži. Za prvi dio se koriste GGP (Gateway to Gateway Protocol) i EGP (Exterior Gateway Protocol), dok se za drugi dio pronalaženja puta koriste protokoli specifični za određenu mrežu.

U osnovi postoje dvije vrste određivanja puta: određivanje puta na polaznoj točki (source routing), kada sam korisnik unaprijed odredi potrebni put, i mrežno određivanje puta (system routing), kada mreža sama određuje put. Prvi način se izbjegava, jer korisnici ne bi trebali znati koji je put potreban za pojedinu uslugu koju traže.

Kratka povijest

Prva paketna mreža je napravljena u National Physical Laboratories u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ubrzo nakon toga započet je ARPANET projekt 1969. godine. Brzo su se pojavili slični projekti kao CYCLADES u Francuskoj i EIN u Europi. Kako se ideja umrežavanja širila, tvrtke kao Xerox, DEC i IBM su započele razvoj vlastitih mrežnih tehnologija, započevši s lokalnim mrežama, što započinje komercijalni razvoj mreža. Tvrtka BBN je iskoristila ARPANET tehnologiju za gradnju komercijalne mreže TELENET 1976. godine, a uskoro su slijedile komercijalne X.25 mreže.

U međuvremenu su se razvijale i druge mrežne tehnologije temeljene na telefonskim vezama umjesto na stalnim vezama. Prvi predstavnici su ACSNET i UUCP. Iz ovih vrsta mreža nastao je jedan od najvećih distribuiranih konferencijskih sustava - USENET.

CSNET je započet početkom osamdesetih godina kao pokušaj da se ARPANET učini dostupnim većem broju korisnika korištenjem telefonskih linija na sličan način kako su korištene u UUCP mreži.

Rastuće mreže zahtijevale su nove protokole, kao što su Xerox NS, TCP/IP i ISO protokoli. TCP/IP protokoli se koriste gotovo svugdje zbog dostupnosti specifikacija i podrške od strane Američke vlade. Neki od ISO protokola su korišteni 1983. u CDNet mreži, prvoj EAN mreži, i raširili su se u Europi sljedećih godina.

UUCP

Ime UUCP je skraćenica za UNIX to UNIX CoPy, sustav koji je zamišljen za jednostavan prijenos podataka između bliskih računalnih sustava preko telefonskih linija. Kod projektiranja UUCP sustava osnovna pretpostavka je bila postojanje izravne telefonske veze između bilo koje dvije točke, odnosno, da nije potrebno sudjelovanje drugih računala u komunikaciji između točaka. Kako se mreža širila, mogućnost daljinskog izvođenja naredbi je korištena za uspostavljane veze između dvije točke preko više računala jednostavnim ulančavanjem veza, tj. uz podatke bi se prenijele i naredbe koje slijedno uspostavljaju potrebne veze. Najveći problem je potrebno poznavanje puta unaprijed. Uobičajeno rješenje koje se koristi je uspostavljanje baze podataka za sve putove iz baze podataka o čvorovima mreže. S takvom bazom podataka moguće je jednostavno odrediti potrebni put. Problemi s ovakvim pristupom su nepotrebno održavanje potpunih baza podataka o mreži za svako računalo posebno, a uz to je takva baza podataka sigurno uvijek zastarjela i ne opisuje stvarno stanje mreže.

ARPANET, ARPA Internet i Internet

Stvaranje ARPANET-a započelo je 1969. godine. Mreža je zamišljena kao paketna mreža koja omogućuje dijeljenje podataka i udaljeno korištenje jakih računala. Mreža je pokazala svu održivost velikih paketnih mreža. Krajem 1983. godine mreža je razdvojena u MILNET, mrežu vojnih računala, i ARPANET, koji je posvećen istraživanju.

U početcima mreže u upotrebi je bilo nekoliko inačica ranih NCP (Network Control Protocol) i TCP (Transmission Control Protocol) čiji je razvoj započeo u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, ali od 1983. godine se koristi četvrta revizija TCP/IP protokola. Time je omogućeno jednostavno povezivanje različitih mreža.

ARPA Internet ja naziv za nekoliko povezanih mreža koje koriste TCP/IP protokole. Najstarija mreža u ARPA Internetu je ARPANET. Oba su imenovana prema agenciji američkog Ministarstva obrane DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency), koja je najveći sponzor mrežnih istraživanja u Americi.

CSNET je započet početkom osamdesetih godina kao pokušaj da se ARPANET učini dostupnim većem broju korisnika. Osnovna usluga koja se nudila je elektronička pošta. Uskoro je uočena potreba i za drugim uslugama koje CSNET nije pružao. 1986. godine NSF (National Sience Foundation) započinje razvoj NSFnet-a s ciljem povezivanja akademskih zajednica, što postaje osnova za razvoj Interneta. U Europi se počinju stvarati mreže kao NORDUNET koje služe povezivanju sve većeg broja računala, a također nastaju komercijalne mreže koje nude usluge svim zainteresiranim korisnicima. Sve to dovodi do Interneta kakav poznajemo danas.

1995. godine FNC (Federal Networkin Council) donosi rezoluciju kojom definiraju pojam Internet.

RESOLUTION: The Federal Networking Council (FNC) agrees that the following language reflects our definition of the term "Internet". "Internet" refers to the global information system that - (i) is logically linked together by a globally unique address space based on the Internet Protocol (IP) or its subsequent extensions/follow-ons; (ii) is able to support communications using the Transmission Control Protocol/Internet Protocol (TCP/IP) suite or its subsequent extensions/follow-ons, and/or other IP-compatible protocols; and (iii) provides, uses or makes accessible, either publicly or privately, high level services layered on the communications and related infrastructure described herein.

Literatura

Quarterman, John. S., Hoskins, Josiah C. Notable Computer Networks. U Computers Under Attack : Intruders, Worms and Viruses, Peter J. Denning, urednik, članak 3., 20.-96. ACM Press, New York, New York, 1990.

A sada hrabro krenite dalje...

 


Cyclops Lipanj 2001.