G.Lite

Osnovne karakteristike G.Lite pristupne tehnologije:

Universal ADSL, ili G.Lite, standariziran je od Universal ADSL Working Group (UAWG), u listopadu 1998. kao standard G.992.2. Korisnička verzija ADSL, G.Lite mijenja brzinu za lakšu instalaciju. Prijenos podataka u smjeru od korisnika odvija se brzinama do 512 kbit/s, dok se podaci u suprotnom smjeru prenose brzinama do 1,5 Mbit/s. Zbog malih brzina, udaljenost od centrale je najveća, maksimalno 5,486 km. Prijenosni pojas također je smanjen i iznosi 578 kHz. Za multipleksiranje podataka na liniju također koristi DMT modulacijsku tehniku. 578 kHz širok frekvencijski pojas dijeli se na 134 podkanala (širokih 4,3125 kHz) počevši od 0 Hz. Za prijenos informacije koriste se 127 kanala. Unutar svakog kanala koristi se 64QAM modulacija. Full-duplex način prijenosa postiže se FDM-om (Frequency Division Multiplexing). Smanjivanje odjeka (echo cancellation) je druga opcija. Pridjeljivanje pojedinih podkanala prikazano je na slici 2.1.:

Prijenos bez razdjelnika:

Povećani troškovi instalacije kod G.DMT standarda zbog korištenja razdjelnika, koče dovođenje novih širokopojasnih usluga malim korisnicima. To je dovelo do razvoja novog ADSL standarda, nazvanog G.Lite. Njegova osnovna karakteristika je da ne koristi razdjelnik, već se podaci i POTS šalju istim kućnim linijama (slika 2.2.). Također podržava prijenos bez mikrofiltera ili ih ograničava na one korisnike kod kojih je kvaliteta glasa narušena DSL signalom.

Dijeljenje linije najčešći je izvor poteškoća za G.Lite tehnologiju. Osim što razdvaja telefonski promet od podatkovnog, razdjelnik obavlja sljedeće funkcije:

Eliminiranjem POTS razdjelnika, impedancija na krajevima varira od korisnika do korisnika, ovisno o promijenjivim karakteristikama korisničkih linija i broju telefona. Impedancija prilikom poklapanja telefona može biti toliko niska, da bitno prigušuje snagu ADSL signala. Nelinearnost telefonskih uređaja može dovesti do prebacivanja govornih signala u viši frekvencijski pojas, što rezultira intreferencijom u modemu. Moguće zapreke prilikom prijenosa bez korištenja razdjelnika navedene su u tablici 2.1., a otklanjaju se različitim tehnikama obrade signala. Tehnike kao što su interleaving, Reed-Solomon Forward Error Correction (FEC), i kodovi s pamćenjem poput Trellis koda kombiniraju se sa fast retrain postupkom da bi se održala kvaliteta linka.