Paket mreža u Hrvatskoj

 

Paket-radio mreža u našoj zemlji postoji oko 15 godina i postepeno se razvija dinamikom koju dozvoljavaju sredstva Hrvatskog radioamaterskog saveza, budući da se radi o potpuno neprofitnoj mreži. Tehničku osnovu komunikacije čini mreža od pedesetak međusobno povezanih čvorova podijeljenih na magistralne i lokalne. 

POVIJESNI RAZVOJ

Počeci organizirane izgradnje paketne radio mreže sežu od 1986. godine, gdje se u Zagrebu postavljaju prvi lokalni čvorovi, te nedugo zatim povezuju prvim brzim linkom Sljeme – Krvavec (Slovenija). Te su se prve veze odvijale pomoću uređaja TNC2 (Terminal Node Controller 2) baziranim na starom Z80 procesoru i programima TheNet. Takva mreža se razvijala sve do 90-ih godina, praktično do početka rata, kada je već bila stvorena trasa od Slavonije, pa do najjužnijih točaka Dalmacije. Na početku rata ta je mreža dobro odigrala svoju ulogu za prijenos podataka u obrambene i humanitarne svrhe. Nakon rata je već bilo očigledno da TNC-i više nisu podesni za izgradnju brzih linkovskih veza koje su trebale činiti kostur radioamaterske paketne mreže. Stoga je razvoj mreže krenuo u pravcu novijih i modernijih uređaja. Uz njemački RMNC (Rhein-Mein Node Controller), s malo zatvorenijom razvojnom koncepcijom, kao najbolje rješenje se nametnuo slovenski SuperVozelj, s otvorenim, potpuno dokumentiranim razvojnim sustavom. Za SuperVozelj je vrlo brzo napravljen program na hrvatskom jeziku, te niz modifikacija koje su zahtjevale pojedine situacije na terenu. Danas on čini okosnicu magistralne, a i lokalne paketne mreže.

 

POZIVNI ZNAKOVI

Odlukama Izvršnog odbora, a u skladu s Zakonom o telekomunikacijama, za paket radio u Hrvatskoj koriste se slijedeće serije specijalnih pozivnih znakova:

9A0CAA-9A0CZZ za DX Clustere,

9A0XAA-9A0XZZ za čvorove i

9A0YAA-9A0YZZ za BBS-ove.

Hrvatska Paket Radio mreža nije izolirana u nacionalnim okvirima, već je dio europske i svjetske mreže. Povezivanje sa susjednim zemljama se obično dogovara na razinama managera (koordinatora) za PR pri nacionalnim radioamaterskim savezima, a vrši se na nekoliko načina: zemaljskim VHF/UHF vezama (linkovi), zemaljskim vezama na kratkom valu (premoštavanje velikih udaljenosti), satelitskim prijenosom te Internetom (wormhole). Analogno cestovnom prometu, tako i hrvatske PR trase služe stranim radioamaterima za promet podataka od sjevera k jugu Europe i obratno.