Da bi shvatili kontrast između trenutnih odnosa IP spojenosti i budučih mogučnosti, zamislite tranziciju prema mobilnosti što se dogodila u telefoniji u proteklih 20 godina. Analogna tranzicija u domenu umrežavanja, od zavisnisti o fiksnim točkama spajanja do fleksibilnosti koja je posljedica mobilnosti, je tek počela.

Mobilno korištenje računala nudi mnogo prednosti. Siguran pristup Internetu u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu će nam pomoči da se oslobodimo veza koja nas vežu za naše desktopove. Razmislite kako su mobilni telefoni dali ljudima novu slobodu u izvršavanju svojih poslova. Uzimajući sa sobom cijelo računalno okruženje ima potencijala ne samo da proširi fleksibilnost nego da u osnovi promjeni postojće radne navike. Imajući pristup Internetu kako se mi krećemo će nam dati alata da si izgradimo novo računalno okruženje gdje god išli. To je posebno pogodno u bežičnom LAN uredskom okruženju, gdje su granice između točaka priključenja nisu jasne i često nevidljive.

Evolucija mobilnog korištenja mreže če se razlikovati od telefonije u nekim važnim stvarima. Krajnja točka točka telefonske veze je u principu čovjek, kompjutorske aplikacije će vjerovatno uključivati interakcije između stojeva bez intervencije čovjeka. Očiti primjeri ovoga su računalni uređaji na avionima, brodovima, i automobilima.

Ipak postoje još neke tehničke prepreke koje se moraju savladati prije nego što mobilno korištenje rčunala postane rašireno. Najfundamentalnije je način na koji Internet Protokol, protokol koji spaja mreže današnjeg Interneta, usmjerava pakete do njihovih destinacija u skladu sa IP adresama. Ove adrese su povezane sa fiksnom lokacijom u mreži kao što je fiksni telefon povezan sa fizičkom utičnicom u zidu.

IP usmjerava pakete od izvora do konačnog odredišta dozvoljavajući ruterima da prosljeđuju pakete od ulaznih interface-a mreže do izlaznih interface-a u skladu sa routing tabelama. Routnig tabele obično sadržavaju "next-hop" (izlazni interface) informaciju za svaku IP adresu, u skladu sa brojem mreža na koju je ta IP adresa spojena. Broj mreže je izveden iz IP adrese maskirajući neke niže bitove. IP adresa obično sadrži i informaciju koja specificira mjesto priključka.

Mobile IP je konstruiran da bi rješio ovaj problem dozvoljavajući mobilnom priključku da koristi dvije IP adrese. Home adresa je statična i koristi se, npr. da bi se prepoznali TCP konektori. Care-off adresa se mjenja pri svakom novom priključenju u neku novu mrežu. Pokazuje broj mreže i tako definira mjesto priključenja mobilnog priključka s obzirom na topologiju mreže. Home adresa omogučuje da mobilni priključak uvijek u mogučnosti primati podatke na svoju kućnu meržu, gdje mobile IP treba imati mrežni priključak poznat kao home agent.

Kadgod mobilni priključak mijenja mjesto priključenja, registrira svoju novu care-off adresu sa svojim home agentom. Da bi doveo paket do mobilnog priključka sa svoje kućne mreže, home agent isporučuje paket od kućne mreže do care-off adrese. Daljnja isporuka zahtjeva da se paket modificira tako da se care-off adresa pojavi kao odredišna adresa. Ova modifikacija se može razumjeti kao transformacju paketa ili kao preusmjeravanje. Kada paket stigne do care-off adrese, primjenjuje se obrnuta transformacija tako da se čini da paket opet izgleda da ima home adresu mobilnog priključka kao odredišnu adresu. Kada paket stigne do mobilnog priključka, adresiranog na home adresu, biti će procesirane od TCP-a ili bilo kojeg protokola višeg nivoa koji ga prima od mobile IP procesnog sloja.

U mobile IP-u home agent preusmjerava pakete od kučne mreže do care-off adrese konstruirajući novo zaglavlje koje sadrži care-off adresu kao odredišnu adresu mobilnog priključka. Ovo novo zaglavlje tada enkapsulira originalni paket , uzrokujući da home adresa mobilnog priključaka nema učinka na usmjeravanje enkapsuliranog paketa dok ne stigne do care-off adrese. Takva enkapsulacija se također naziva tuneliranje, koje sugerira da paket putuje Internetom, baypasirajuči standardne efekte koje uzrokuje IP usmjeravanje.

• Otkrivanje care-off adrese

• Registriranje care-off adrese

• Tuneliranje do care-off adrese

2.1 Otkrivanje care-off adrese. Mobile IP-ov proces otkrivnja je razvijen na postojećem standardnom protokolu , Router Advertisement, koji je specificiran u RFC 1256. Mobile IP otkrivanje ne modificira originalna polja router advertisementa već samo ih samo produžuje u skladu sa mobilnim funkcijama. Tako router advertisement može nositi informaciju o default routerima, isto kao i prije, a u dodatku nositi informaciju o jednoj ili više care-off adresa. Kada su router advertisementi prošireni da sadržavaju potrebne care-off adrese, poznati su kao agent advertisementi. Home agenti i foreign(starni) agenti obično odašilju agent advertisemente u intervalima ( npr. jednom u sekundi ili jednom svakih nekoliko sekundi). Ako mobilni priključak mora dobiti care-off adresu i ne želi čekati na periodičkim advertisementom, mobilni priključak može odaslati poruku na koju će odgovoriti bilo koji foreign agent ili home agent koji primi poruku.

Home agenti koriste agente oglašivaće (eng. advertisements) da bi sebe predstavili, i kada oni ne nude care-off adrese.

• dopušta detekciju mobilnih agenata;

• lista jednu ili više care-off adresa;

• informira mobilni priključak o mogučnstima koje nudi foreign

• dopušta mobilnom priključku da odredi broj mreže i status veze sa Internetom

• daje do znanja mobilnom priključku dali se radi o home agentu, foreign agentu ili o obojci, i na taj način dali se nalazi na home

Mobilni priključak koristi poruke routera kao što je definirano u RFC 1256 da bi otkrili neku promjenu u postavi slobodnih mobilnih agenata na postojećem mjestu priključenja.( U mobile IP-u je ovo definirano kao agent poruka). Ako se oglašavanje od strane foreign agenta koji je prethodno nudio care-off adresu mobilnom priključku nemože više detektirati, mobilni priključak pretpostavlja da se foreign agent nije više u dosegu sa mrežnim interfaceom mobilnog priključka. U ovoj situaciji mobilni priključak bi trebao početi lov na novu care-off adresu, ili po mogučnosti koristiti care-off adresu znanu od oglašivača kojeg još uvijek čuje. Mobilni priključak može izabrati da pričeka novo oglašavanje ako nije primio neku svježe odaslanu care-off adresu, ili može poslati agent poruku.

2.2. Registriranje care-off adrese. Kada mobilni priključak ima care-off adresu, home agent to mora saznati. Slika 1. prikazuje proces registracije definiran od strane Mobile IP-a. Proces počinje kada mobilni priključak, vjerovatno uz pomoć foreign agenta, šalje zahtjev za registraciju sa informacijom o care-off adresi. Kada home agent primi ovaj zahtjev, doda potrebne informacije u routing tabelu, odobri zahtjev, i pošalje odgovor na registracijski zahtjev mobilnom priključku. Iako home agent nije obvezan od Mobile IP protokola obraditi zahtjev za registraciju tako da popuni routing tabelu, čineći to nudi strategiju implemntacije, i sve implementacije rade ne tom principu.

Zahtjev za registraciju sadržava parametre i zastavice što karakteriziraju tuneliranje kroz koje home agent isporučuje pakete do care-off adrese. Tuneli mogu biti konstruirani na razne načine, što će biti opisano u nastavku. Kada home agent prihvati zahtjev, počinje povezivati home adresu mobilnog prikjučka sa care-off adresom, i tako ostaje sve dok ne prođe vrijeme registracije. Trojka koja sadrži home adresu, care-off adresu, i vrijeme registracije zove se binding(vezivanje) za mobilni priključak. Zahtjev za registraciju može se smatrati binding updatom koji je poslan od mobilnog priključka.

Binding update je primjer daljinskog preusmjeravanja, jer je poslan bežično do home agenta da bi djelovao na ruting tablicu. Ovaj način registracije stvara potrebu za autentičnosti vrlo jasnom. Home agent mora biti siguran da je registracija bila od mobilong priključka a ne od nekog zlobnog priključka koji se pretvara da je mobilni priključak. Zlobni priključak može uzrokovati da home agent promjeni svoju routing tablicu sa pogrešnom care-off adresom i na taj način bi mobilni priključak postao nedostupan za sve dolazeće informacije sa Interneta.

Potreba za autentičnom registracijom odigrala je veliku ulogu u odabiru prikladnih parametara za ostvarivanje Mobile IP-a. Svaki mobilni priključak i home agent moraju imati sigurnosne parametre, i moraju moći koristiti Message Digiset 5(RFC 1321) sa 128 bitnim ključem koji čini neprobojan digitalni potpis za zahjev registracije. Potpis se izvodi pomoću MD5 jednosmjernim algoritmom nad svim podacima unutar zaglavlja poruke i nastavaka koji prethode potpisu.

Da bi osigurali zahtjev za registraciju, svaki zahtjev za registraciju mora sadržavati jedinstvene podatke tako da dvije različite registracije neće nikada imati isti MD5 zahtjev. U protivnom, protokol bi bio sumljičav na "napade odgvorima", u kojima zlobni priključci bi mogli snimiti valjanu registraciju za kasniji odgovor i na taj način učinkovito onemogučiti mogučnost home agenta da home agent tunelira do care-off adresu mobilnog priključka. Da bi se osiguralo da se to ne dogodi, Mobile IP uključuje unutar registracijske poruke specijalno polje indentifikacije koje se mijenja svakom novom registracijom. Točne postavke za indentifikacijsko polje zavise o nekoliko detalja, koji su opisani detaljnije u specifikaciji protokola. Ukratko postoje dva osnovna tipa da bi identifikacija bila jedinstvena.

Jedana koristi vremenske markice; tako sa svakom novom registarcijom imati će markicu sa kasnijim vremenom i na taj se načina razlikuje od prethodne registracije. Druga je da uzrokuje da indentifikacija bude pseudorandom broj; sa dovoljno bita za randomnost, jako je malo vjerovatno da će dvije nezavisno odabrane vrijednosti za indentifikacisko polje biti isto.Kada se koristi randomnost(na osnovu slučajnog odabira), Mobile IP definira metodu koja zaštičuje i zahtjev za registraciju i odgovor od ponavljanja, i poziva se na 32 bitnu radnomnost u identifikacisom polju. Ako mobilni priključak i home agent odu predaleko od sinhronizacije za korištenje vremenskih markica, ili izgube zapis očekivanih random brojeva, home agent će odbaciti zahtjev za registraciju i uključiti informaciju da dozvoljava resinhronizaciju unutar odgovora. Korištenje random brojeva umjesto vremenskih markica izbjegava probleme napada na NTP protokol koji može uzrokovati da mobilni priključak izgubi vrijeme sinhronizacije sa home agentom ili da izda autentični zahtjev za registraciju za neko buduće vrijeme koje može iskoristiti neki zločudni priključak za registraciju.

Indentifikacisko polje se također koristi od strane stranog (foreign) agenta da za uspoređivanje zahtjeva za registraciju i registraciskog odgovora kada stignu do home agenta i da može prosljediti odgovor do mobilnog priključka. Strani agent također pohranjuje druge informacije za vrijeme registracije, uključujući home adresu mobilnog priključka, MAC adresu mobilnog priključka, broj porta koji šalje zahtjev za registraciju sa mobilnog priključka, lifetime registracije i home agentovu adresu. Strani agent može ograničiti lifetime registracije koje stavlja u advertisement agenta. Home agent može smanjiti lifetime registracije koje uključuje kao dio registraciskog odgovora, ali ga nikada nemože povečati.

Kao što pokazuje slika 1., strani agenti Mobile IP-a su uglavom pasivni, izmjenjujući zahtjeve za registraciju i odgovore između home agenta i mobilnog priključka, radeći uglavnom što im se kaže. Strani agenti također dekapsuliraju promet od home agenta i prosljeđuju ju ga prema mobilnom priključku.Napominju da strani agenti nemaju autentičnost prema mobilnom priključku ili home agentu. Lažan strani agent može imitirati pravog stranog agenta jednostavno prateći protokol i nudeći se oglašavajućim agentima. Lažni agent bi mogao npr. odbiti prosljediti dekapsulirane pakete do mobilnog priključka kada ih primi.

No ipak rezultati nisu ništa lošiji od slučaja kada se bilo koji priključak prevari da koristi krivi router, što je moguće koristeći neautentično routersko oglašavanje kao što specificirano u RFC 1256.

Automatsko otkrivanje home agenta. Kada mobilni priključak nemože kontaktirati svog home agenta, Mobile IP ima mehanizam koji dopušta mobilnom priključku da se pokuša registrirati kod nekog drugog nepoznatog home agenta na njegovoj home mreži. Ova metoda automatskog otkrivanja home agenta radi korištenjem broadcast IP adrese kao mete za zahtjev za registraciju. Kada broadcast paket dođe do home(kućne) mreže, drugi home agenti će poslati odbijanje do mobilnog priključka; no ipak poruka o njihovom odbijanju će sadržavati njihove adrese tako da ih mobilni priključak može koristiti u novom pokušaju registracije. Navedimo samo da broadcast nije broadcast diljem cijelog interneta, nego usmjereni broadcast koji dopire samo do onih IP priključaka koji se nalaze na kućnoj mreži.

2.3. Tuneliranje do care-off adrese. Slika 2. pokazuje operacije tuneliranja u Mobile IP-u . Mehanizam enkapsulacije mora biti podržan od svih mobilnih agenata koristeći Mobile IP je IP unutar IP-a. Koristeći IP unutar IP-a, home agent, izvor tunela, umeće novo IP zaglavlje , ili tunel zaglavlje, na početku IP zaglavlja bilo kojeg datagrama adresiranog na home adresu mobilnog priključka. Novo tunel zaglavlje koristi care-off adresu mobilnog priključka kao odredišnu adresu ili kao cilj tuneliranja. IP adresa izvora tunela je home agent, i zaglavlje tunela koristi 4 broja višeg nivoa protokola, indicirajući da je sljedeće zaglavlje protokola je ponovo IP zaglavlje. U IP-u unutar IP-a čitavo originalano IP zaglavlje je sačuvano kao prvi dio tunelskog zaglavlja. Da bi izvadili originalni paket, strani agent samo mora eliminirati tunelsko zaglavlje i isporučiti ostatak mobilnom priključku.

Slika 2. pokazuje da ponekad tunelsko zaglavlje koristi protokol broj 55 kao unutarnje zaglavlje. To se događa kada home agent koristi minimalnu enkapsulaciju umjesto IP unutar IP-a. Obrada zaglavlja za minimalnu enkapsulaciju je nešto malo kompliciranija nego ona za IP unutar IP-a, jer neke informacije iz tunelskog zaglavlja se kombinira sa informacijama unutar zaglavlja minimalne enkapsulacije da bi rekonstruirali originalno zaglavlje.

Kako će se Mobile IP promjeniti kada je IP verzija 6 prihvaćena? IPv6 uključuje mnogo inačica usmjerene mobilne potpore koje nedostaju IP verziji 4 (trenutna verzija), uključujući bezgraničnu adresnu autokonfiguraciju i otkrivanje susjeda. IPv6 ujedno pokušava da drastično pojednostavi proces renumeriranja, koji bi mogao biti kritičan za daljnju routabilnost Interneta. Jer će broj mobilnih računala koji se priključuju na Internet vrlo vjerovatno porasti, učinkovita potpora za mobilnost će biti presudna razlika u izvedbi Interneta u budućnosti. Ovo zajedno sa rastućom važnosti Interneta I Web-a, ukazuje na potrebu da se posveti pažnja podržavanju mobilnosti.

Mobilna potpora u IPv6, kao što je predloženo od Mobile IP-ove radne grupe, slijedi dizajn IPv4. Zadržava ideju kućne mreže, home agenta i upotrebu enkapsulacije da bi isporučili paket od kućne mreže do trenutnog priključenja mobilnog priključka. Dok je otkrivanje care-off adrese još uvjek potrebno, mobilni prikjučak može konfigurirati svoju care-off adresu koristeći bezgarničnu adresnu autokonfiguraciju i otkrivanje susjeda. Tako strani agenti nisu potrebni za mobilnu potporu u IPv6. IPv6 unutar IPv6 tuneliranje je također već određeno.

3.1. Optimizacija routanja. IPv6 uvelike posuđuje ideje za optimizaciju routanja koje su obrađene u IPv4, posebno ideju o isporuci izvještaja direktno do priključka dopisnika. Kada zna trenutnu care-off adresu mobilnog priključka, priključak dopisnika može direkto dostaviti pakete do home adrese mobilnog priključka bez pomoći home agenta. Optimizacija routanja će dramatično poboljšati izvedbu za IPv6 priključke. Realno je očekivati bolju funkcionalnost IPv6 priključaka iz dva razloga. Prvi, IPv6 standard je još u ranoj fazi standardizacije tako da je moguće je moguće postaviti dodatne zahtjeve na IPv6 priključke. Drugo, obrada izvještaja može se implemntirati kao jednostavna modifikacija na IPv6 upotrebom odredišne postavke.

3.2.Sigurnost. Jedna od najvećih razlika između IPv6 I i IPv4 je u tome da se od svih IPv6 priključaka očekuje da implementiraju snažnu autentičnost i zaštitu da bi poboljšali sigurnost Interneta. To dopušta veliko pojednostavljenje za IPv6 mobilnu potporu, kako se za sve autentične procedure može pretpostaviti da postoje kada su potrebne i nemoraju se specificirati u Mobile IPv6 protokolu.No ipak, čak i sa ovim sigurnosnim postavkama u IPv6 trenutna radna grupa za IPv6 mobilnu podršku specificira upotrebu procedura autentičnosti što je rijeđe moguče. Razlozi za to su dvojaki. Prvo, dobra autentičnost uzrokuje lošiju izvedbu i trebala bi se koristiti povremeno. Drugo, pitanja o mogučnosti Internet-wide key menađmenta su još uvijek neodgovorena.

3.3. Izvorno routanje. Suprotno od načina na koji je izvedena optimizacija routnja u IPv4, u IPv6 dopisnički priključak ne tunelira pakete do mobilnog priključka. Umjesto tuneliranja koriste IPv6 routing zaglavlja, koje implementiraju kao varijaciju IPv4. Veliki broj ranih prijedloga za podržavanje mobilnosti u IPv4 opisuje sličnu upotrebu opcija routanja, ali dva osnovna problema spriječila je njihovu upotrebu:

• IPv4 opcije routanja potrebuju prijemnik koji prima routane pakete da prati rezervirani put natrag do pošiljaoca duž označenih priključaka na putu. To znači da zlobni priključak, koristeći izvorne routove od udaljenih lokacija unutar Interneta može imitirati druge priključke, a problem se još više pogoršao manjkom protokola autentičnosti.

• Postojeći routeri su prikazali užasnu izvedbu kada rade sa izvornim routovima. Za posljedicu toga rezultati razvoja drugih protokola koji koriste izvorno routanje nisu se baš favorizirali.

No ipak primjedbe na upotrebu izvornog routanja ne vrijede i za IPv6, jer IPv6-ova detaljnija specifikacija eliminira potrebu za obrnutim putom i dopušta routerima da ignoriraju opcije kojima ne treba pridavati pažnju. Za posljedicu dopisnički priključci mogu koristiti routing zaglavlja bez pogrešaka. To dopušta mobilnim priključcima da lagano odrede kada se dopisnički priključak nema pravu care-off adresu. Paketi koji su isporučeni enkapsulacijom ,a ne izvornim routanjem, u routing zaglavlju moraju poslani od dopisničkog priključka koje trebaju primiti podatke povezivanja od mobilnog priključka. To je daljnja točka razlikovanja u optimizaciji routanja u IPv4 naspram IPv6 mobilnoj podršci. Mobilni priključak isporučuje podatke povezivanja do dopisničkog priključka umjesto home agenta.

• koegzistencija sa ulaznim filriranjem Interneta;

• glatko isključenje, koje je kod Mobile IPv4 definirano za strane agente kao dio optimizacije routanja;

• renumeriranje kućnih mreža; i

• autmotasko pronalaženje home agenta;

4.1. Problemi Mobile IP-a. Najveći problem koji prati Mobile IP je problem sigurnosti, ali i drugi tehnički problemi kao i problem razvoja. Također se nastavlja rad da se pojasni i proširi protokol unutar akademskih i komercijalnih zajednica kao i u IETF-u. Ovaj dio obuhvaća implementaciju Mobile IP-a i predviđa moguče vrijeme za razvoj.

4.2. Nedostaci routanja. Osnovna Mobile IP specifikacija uvodi tuneliranje u put routanja koje prate paketi poslani od dopisničkog priključka prema mobilnom priključku. S druge strane paketi mogu bez tuneliranja od mobilnog priključka doći direktno do dopisničkog priključka. Ova asimetrija je obuhvaćena terminom trokutno routanje, gdje je jedna stranica trokuta ide od mobilnog priključka do dopisničkog priključka, i home agent tvori vrh kontrolirajući put kojim prolaze podaci od dopisničkog priključka do mobilnog priključka. Trokutno routanje je ublaženo korištenjem nekih tehnika u postupku optimizacije routanja, ali zbog toga su potrebne promjene u dopisničkom priključku koje će trebati puno vremena da se razviju za IPv4.Postoji nada da trkutno routanje neće utjecati na IPv6 mobilnost.

4.3. Problemi sigurnosti. Velika pažnja pridodaje se pokušajima da se Mobile IP može koristiti i kada primjenimo sigurnosne zahtjeve postavljene od strane Interneta. "Vatreni zidovi" uzrokuju poteškoće za Mobile IP jer blokiraju sve vrste paketa koji ne zadovoljavaju sve kriterije. "Vatreni zidovi" su konfigurirani tako da blokiraju pakete da ne ulaze unutar Interneta, koji se čini izlaze iz internih računala. Iako ovo dozvoljava internim Internetovim priključcima bez neke velike pažnje za sigurnosti, predstavlja poteškoće za mobilne priključke koji žele komunicirati sa drugim priključcima unutar njihove kućne mreže. Takve komunikacije, uzrokovane od mobilnog priključka, nose home adresu mobilnog priključka, i dali bi tako bilo blokirano od "vatrenih zidova"

Mobile IP se može gledati kao protokol za uspostavljanje sigurnih tunela. Gupta i Glass su predložili drugačije rješenje. Napori za to se također čine u BBN-u kao dio MOIPS(Managed objects for IP Mobility Support) projekta da se prošire Mobile IP operacije duž "vatrenih zidova", čak kada se koristi višestruka sigurnost.

4.4. Ulazno filtriranje. Komplikacije su također uvedene operacijama ulaznog filtriranja. Mnogo graničnih routera odbacuje pakete koji dolaze iz unutrašnjosti ako paketi ne sadrže izvorišnu IP adresu konfigurirani za jednu internu mrežu.Jer bi mobilni priključci u protivnom koristili njihove home adrese kao izvorišnu IP adresu paketa koji šalju, a to predstavlja stanovite poteškoće.

Rješenje ovog problema u Mobile IPv4 tipično uključuju tuneliranje izlazećih paketa od care-off adrese, ali tada je problem kako naći pogodnu metu za tunelirane pakete od mobilnog priključka. Jedina mogučnost je home agent, ali meta uvodi još jednu ozbiljnu anomaliju za komunikaciju između mobilnog priključka i ostatka Interneta. Predložena je upotreba reversnog tuneliranja do home agenta koje bi bilo suprotno restrikciji nametnutoj ulaznim filtriranjem. Mobile IPv6 nudi rješenje u mogućnosti odredišne home adrese.

4.5. Korisnikova precepcija pouzdanosti. Dizajn Mobile IP-a je zamišljen na osnovi da veze zasnovane na TCP-u če preživjeti promejnu baterija. No ipak mišljenje nije jednoglasno za potrebom ovog zahtjeva. Puno ljudi vjeruje da računalne komunikacije sa laptop računalima su dovoljno lomljive te da nije potrebno povećavati pouzdanost veza koje pdržavaju komunikaciju. Analogno je napravljeno pozivanje Web stranica selektirajući odgovarajući URL. Ako prijenos propadne ljudi su naviknuti probati ponovo. To se svodi na to da je korisnik odgovoran za protokol retransmisije i ovisi o njegovoj prihvatljivosti na širkopojasnom prihvačanju da se računalu i Internetu nemože vjerovati da obavlja zadatke prvi puta. Naravno takve pretpostavke su jako neprihvaćene mnogim inžinjerima Internt protokola. Nadajmo se da će u skoroj budučnosti bolji inžinjering promjeniti percepciju i povećati zahtjeve na pouzdanost Interneta.

4.6. Problemi IP adresiranja. Mobile IP stvara viziju da je mobilni priključak uvijek priključen na kućnu mrežu. Ovo čini osnove za dohvatljivost mobilnog priključka na IP adresi koje može biti povezano sa njegovim fully qualified domain name(FQDN), (potpuno definirano ime domene). Ako je FQDN u vezi sa jednom ili više IP adresa, po mogučnosti dinamički, tada te alternativne IP adrese mogu imati jednaki status sa home adresom mobilnog priključka. Štoviše, moguče je da takva alternativna IP adresa nudi kraći put routanja ako bi, npr. , adresa smještena na fizičkim sloju najbliže do care-off adresom mobilnog priključka ili ako je alternativna adresa sama care-off adresa. Konačno mnoge komunikacije su kratkog vijeka i ne ovise ni o stvarnom identitetu mobilnog priključka ni o FQDN, i tako ne koriste prednost jednostavnosti koja je posljedica korištenja home adrese mobilnog priključka. Ovi problemi koji se tiču odabira mobilnog priključka na odgovarajučoj dugotrajnoj ( ili ne tako dugotrajnoj ) adresi za uspostavljanje veza su komlexsne i daleko su od razrješenja.

4.7. Slab rast na bežičnom LAN tržištu. Mobile IP je projektiran kao rješenje za bežični LAN, ali tržište bežičnog LAN-a se slabo razvilo. Teško je odrediti glavne razloge sporog razvoja, ali sa ratifikacijom IEEE 802.11 MAC protokola, bežični LAN možda postane popularniji. Spaktar za bežične uređaje se kontinuirano poboljšava, tako da rado i infracrveni uređaji na tržištu danas nude multimegabyte-po-sekundi rates. Brži bežični pristup nego standardni MAC slojevi bi mogao biti glavni uzrok za rast na tržištu.

4.8. Konkrencija drugih protokola. Mobile IP može očekivati konkurenciju od drugih alternativnih tunelirajućih kao što su PPTP i L2TP. Ovi drugi protokoli zasnovani na PPP nude najmanju nosivost do mobilnih računala. No vjerovatno nosive operacije na kraja neće postati dugotrajno rješenje, kratkoročno može izgledati jako atraktivno u odsutnosti pung razvoja Mobile IP-a. Ako ove alternativne metode postanu jako dostupne , nije jasno dali će doći do zamjene Mobile IP-a ili će postati još više poželjan kako ljudi okuse pogodnosti Mobilnog računarstva. U budučnosti je moguče da Mobile IP preuzme te alternativne protokole da bi kapitalizirao na njihovim razvojnim platformama koje ne podržavaju Ip-unutar-IP enkapsulaciju.

Zaključak. Kao što je pokazao kratak uvod u mobilnim mrežama, Mobile IP ima velik potencijal. Potrebama sigurnosti pridaje se velika pažnja i to će dati rezultata u razvoju. Unutar IETF-a Mobile IP će vjerovatno preći od predloženog standarda u korišteni standard u skoroj budučnosti. IETF-ov proces standardizacije potrebuje radnu grupu koja će rigorozno demonstrirati interpretabilnost između mnogih nezavisnih imlementacija prije nego što protokol može napredovati. FTP softver je prihvatio dva modela i mnogi prodavači su iskoristili prednost te prilike. Rezultati su povećali povjerenje u Mobile IP specifikaciju, da je ona čvrsta implementabilna i od različitih interesa u Internet zajednici. Samo je par manjih revizija bilo potrebno da bi se osiguralo da specifikacija se može interpretirati samo u jednom smjeru od inžinjera mrežnog protokola i programera koji ga moraju implementirati.

Moguće je da će korak razvoja Mobile IP-a pratiti IPv6, ili da će zahtjevi za podržavanje mobilnosti u IPv6 priključaka dati dodatni zamah za razvoj i IPv6 i mobilnih mreža. Povećane pogodnosti za korisnike i smanjena potreba za nadgledanjem aplikacije može biti glavna pokretačka sila za prihvaćanje. Kako oboje IPv6 i Mobile IP imaju mali direktni učinak na operacijske sustave mobilnih računala izvan mrežnog sloja protokola, dizajnerima aplikacija bo ovo trebalo biti pogodno okruženje za programiranje. Naravno, sve uvelike ovisi o volji prodavača platformi i routera da implementiraju Mobile IP i/ili IPv6, ali postoje jasni pokazatelji da večina glavnih prodavača već imaju implementacije ili gotove ili se razvijaju.