2. MREŽNI SLOJ (NETWORK LAYER)
Osnovne funkcije koje se obavljaju na ovom nivou mrežne komunikacije vezane su uz pojam podmreža. Pod podmrežom smatra se onaj dio mreže koji obuhvača specijalna računala namijenjena za prosljeđivanje i usmjeravanje paketa unutar mreže (routeri), kao i same komunikacijske linije kojima su ta računala međusobno povezana.
Osnovni zadatak i problem ovog sloja odnosi se na pitanje kako i kojim putem proslijeđivati pakete unutar mreže, a da taj prijenos ujedno bude što brži i efikasniji. Ako se uzme u obzir današnji broj različitih mreža prisutnih svugdje oko nas i protokola po kojima one funkcioniraju, kao i brojne različite standarde koji danas postoje u svijetu nije potrebno dugo razmišljati da se shvati koliko je to u stvari složen zadatak, i koliko tu problema postoji. Problem je posebice naglašen kada se paketi šalju između heterogenih mreža od kojih svaka radi sa drugačijim načinom adresiranja, koriste različite algoritme za provjeru i potvrdu prijenosa podataka, i slične druge sitnice koje uvelike otežavaju problem međusobnog povezivanja.
Drugi problemi sa kojima se bori na ovoj razini vezani su za što efikasniji prijenos. Ovaj izraz efikasniji ovdje se odnosi na problem zagušivanja u samoj mreži do kojeg može doći zbog prisutnosti istovremenog velikog broja paketa. Tako postoji velik broj algoritama koji kontinuirano prate događanja u samoj strukturi mreže i na temelju tih pračenja određuju koje su rute trenutno povoljnije a koje nisu za “rutanje” paketa, te se tako optimiziraju resursi same mreže.Ti algoritmi mogu biti više ili manje efikasni, ali nijedan od njih nije savršen, te se neprestano usavršavaju sa ciljem da se unaprijedi sustav komunikacije.
Nadalje se ovdje rješava pitanje naplate usluga korištenja mrežnih resursa, kako bi se iste mogle naplatiti. Da bi se to osiguralo potrban je softweare koji će nadzirati protok informacija i brojati bytove koji su preneseni mrežom, te na temelju toga obračunati cijenu usluge.
Stvar se može dodatno zakomplicirati kada se informacije šalju preko međunarodnih granica, jer se tu treba paziti na međunarodne standarde i propise, koji se moraju zadovoljiti.
Najsloženiji problem u ovoj cijeloj priči je upravo samo adresiranje paketa, pa će upravo o tome biti nešto više riječi u sljedečim poglavljima. Da bi se sami paketi uopće mogli dostaviti ispravno na odredište, ovaj sloj mora biti vrlo dobro upoznat sa topologijom cijele mreže kao i sa rasporedom svih routera unutar mreže kako bi se mogao pronaći optimalan put do odredišta. Naposljetku kada se izvor i odredište nalaze u različitim mrežama ovaj je sloj zadužen za rješavanje problema nekompatibilnosti, do kojih dolazi zbog prije navedenih problema.