1. Uvod

Kompresija slika je proces pretvorbe informacije sadržane u slici u oblik prikladan za pohranjivanje, prijenos i daljnju obradbu (snimanje na floppy, telefax, internet,…).

Većina korisnih informacija sadržanih u slici zastupljena je u niskofrekvencijskom području, stoga to otvara mogućnost odbacivanja VF komponenti. Osnova kompresije slika temelji se na činjenici da je moguće odbaciti dio njenih komponenata (VF) bez da se vidno naruši kvaliteta slike. Kao jedna od najprikladnijih metoda za kompresiju mirne slike pokazala se DFT.

Za razumijevanje digitalne obrade slike nužno je razumjeti ljudski vizualni sustav (fiziološke i psihološke osobine doživljaja vida). Poznavajući osobine vida moguće je utvrditi na koje je komponente slike oko manje osjetljivo i kakva oštećenja (redundancije) podataka slika može pretrpjeti bez da se vidno naruši njena kvaliteta.

• Sliku možemo prikazati matematičkim modelom:
• slika f(x,y) je općenito konačna 2-D funkcija intenziteta svjetla

0<f(x,y)<¥

• svi objekti oko nas su osvijetljeni s nekim izvorom svjetla i slika koju oko vidi je u stvari svjetlo reflektirano od objekta
• reflektirano svjetlo ovisi o dvije komponente
• i(x,y) - svjetlo kojim je scena osvijetljena

r(x,y) - svjetlo koje objekti reflektiraju

f(x,y) = i(x,y)×r(x,y)

• gdje su i(x,y) i r(x,y) konačne funkcije

¥ < i(x,y) <¥

0 < r(x,y) <1

		oko			mozak
	optički sustav		mrežnica		vizualni putovi
ulazna slika		svjetlosna energija		električna energija		percepcija

Slika 1.1. Model ljudskog vizualnog sustava

Luminancija, čistoća pobude i valna duljina su psihofizičke veličine koje uspostavljaju vezu između stvarnih fizikalnih osobina svjetlosti i podražaja koje svjetlost izaziva u svijesti. Ekvivalentne psihološke veličine su svjetlina, zasićenje i ton boje koji određuje najzastupljenija valna duljina . Zasićenje određuje zastupljenost određene valne duljine u odnosu na ostale komponente u spektru, dok je svjetlina određena energijom izvora bijele svjetlosti.

Jedna od osnovnih osobina vida je oštrina gledanja. S njom je usko povezana prostorna frekvencija koja se definira kao mjera periodičnosti 2-D skupa podataka u odnosu na njihovu udaljenost i izražava se u broju perioda po kutnom stupnju

Slika 1.2. Tri signala različitih prostornih frekvencija

Osjetljivost oka pada s porastom visine prostorne frekvencije promatranog objekta tj. Oko postaje neosjetljivo na objekte velike prostorne frekvencije.

Slika 1.3. Osjetljivost oka na prostorne frekvencije

Povratak na sadržaj