Riječ “telemedicina” je složenica u kojoj prvi dio (grč.
tele) označava daljinu, udaljenost ili odnos prema daljini. Stoga se može
reći da je telemedicina “daljinska” medicina ili “medicina na daljinu”.
Telemedicina sama po sebi nije medicinska struka, nije neka medicinska
specijalnost, već način na koji medicinske struke realiziraju svoju
djelatnost. Stoga se govori o teleotorinolaringologiji, telekardiologiji ili
telepatologiji. Jedna u mnoštvu definicija telemedicine koje se mogu naći
u literaturi je slijedeća:
“Telemedicina je sustav
koji podupire proces zdravstvene zaštite osiguravajući sredstva i
načine za učinkovitiju razmjenu informacija što omogućuje
mnoštvo aktivnosti vezanih uz zdravstvenu zaštitu, uključuje korisnika
zdravstvene zaštite i zdravstveno osoblje, uključuje edukaciju,
administraciju i liječenje.” - A. M. Bennet.
Bit ove ali i drugih
definicija ili opisa telemedicine je u prostornoj udaljenosti između
strana koje sudjeluju u realizaciji zdravstvene zaštite, bilo da je jedna strana
bolesnik a druga liječnik - teledijagnoza,
teleterapija - bilo da su obje
strane, ili više njih, liječnici ili zdravstveni timovi -
telekonzultacija, tele-edukacija. Potencijalne primjene telemedicine
uključuju (Coles 1995):
· daljinsku
dijagnostiku upotrebom videofonije ili telemetrije koja se temelji na
medicinskoj opremi koja uključuje, primjerice, monitoriranje rada srca i
kompjutorsko tomografiranje;
·
konzultacije međusobno udaljenih liječnika vezane za probleme
interpretacije rendgenskih slika, prijenos EEG-a i grugih biomedicinskih
signala u realnom vremenu ili brzi prijenos slika;
·
telekirurgiju, koja uključuje interaktivnu video vezu između
operacijske dvorane i udaljenog eksperta koji savjetuje kirurga tijekom operacije;
·
telerobotiku, koja uključuje računarski podržavanu kirurgiju i
kliničke aplikacije virtualnih realnosti;
·
tele-edukaciju, kao dodatnu mogućnost upotpunjavanja medicinskog znanja;
·
interaktivnu uporabu elektroničkog medicinskog zapisa;
· medicinsko
monitoriranje i alarm koji povezuju bolesnika na kućnoj njezi i hitnu
medicinsku službu;
·
mogućnost dobivanja tekstovnih informacija, detaljnih slika ili videa
odnosno pokretnih slika iz izvora organiziranih i povezanih preko Interneta;
· prijenos podataka
generiranih tijekom razvoja novih lijekova i istraživanja.